“Seciranje” ekonomije Balkana: Koliko zarađujemo, zašto neki ne traže posao i rade nacrno

Svjetska banka i Institut za međunarodne ekonomske studije iz Beča objavili su izvještaj “Zapadni Balkan: Trendovi na tržištu rada 2018” u kojem su detaljno analizirali podatke o zaposlenosti i nezaposlenosti, plaćama, migracijama i nizu drugih tema koje se gube iz vida u regiji hronično okovanoj političkim prepucavanjima.

Koristeći podatke prikupljene od državnih statističkih agencija, izvještaj daje sliku regiona u kojem ekonomska situacija nije ni “crna” ni “bijela”, već kao i u svemu drugom, nalazi se u sivoj zoni sa potencijalima, ali i mnogobrojnim izazovima.

Na početku se konstatuje da je nakon rasta prosječnog bruto društvenog proizvoda od tri posto u regiji Balkana, tokom 2017. došlo do usporavanja rasta na nivo od 2,5 posto. Paralelno sa tim, broj radno sposobnog stanovništva nastavlja padati i u 2017. godini. Najveći pad i to od 5,9 posto zabilježen je u BiH ponajviše zbog iseljavanja stanovništva te posljedica prirodnog starenja.

Region bilježi i pad procenta nezaposlenih i neaktivnih stanovnika, a u svim zemljama regije raste broj samozaposlenih. Jedini izuzetak je BiH u kojoj je došlo do pada samozaposlenih. Podatak koji često promiče iz priče o nezaposlenosit je stopa aktivnosti, odnosno procenat radno sposobnog stanovništva koje je uključeno na tržište rada bilo kao zaposleni ili nezaposleni. U slučaju BiH, ta stopa je 54,5 posto. Drugim riječima, tek svaka druga osoba koja je radno sposobna je na tržištu rada. Poređenja radi, ova stopa u Albaniji je 67 posto, a balkanski prosjek je 62 posto.

Problem je u neaktivnosti ženskog dijela stanovništva koje je daleko ispod evropskog prosjeka, dok je s druge strane, stopa aktivnosti muškog dijela stanovništva na evropskom prosjeku. U izvještaju Svjetske banke se navodi da je uzrok niske stope aktivnosti žena na tržištu rada kulturne i vjerske prirode, porodičnih obaveza, nedostatka cjenovno povoljnih ustanova, odnosno vrtića za smještaj djece tokom radnog vremena, visoka stopa iseljavanja muškaraca i nedovoljna obrazovanost žena.

Uprkos usporenom rastu BDP-a u 2017. godini, stope zaposlenosti su nastavile rasti u svim državama zapadnog Balkana. Kreirano je novih 231.000 radnih mjesta u periodu od drugog kvartala 2016. do drugog kvartala 2017. godine. Procentualno najveći rast zaposlenosti bio je zabilježen na Kosovu i to 9,2 posto, dok je procentualno najniži porast broja zaposlenih bio u BiH i to 1,9 posto. Sektori koji su zaposlili najviše radnika u BiH bili su uslužna djelatnost i poljoprivreda, i broj novozaposlenih žena veći je od novozaposlenih muškaraca. BiH i Crna Gora su zabilježili najveći pad zaposlenih među visokoobrazovanim dijelom stanovništva.

Izvještaj se dotaknuo i rada nacrno, ali podatke o procentualnom učešću radnika na crno u ukupnom broju zaposlenih prikupljaju jedino statističke službe Albanije, Makedonije i Srbije. Tako je u slučaju Albanije procenat radnika nacrno u broju zaposlenih spao sa 50 posto na početku 2014. na 37,4 posto u posljednjem kvartalu 2016. godine. U slučaju Makedonije i Srbije, ovaj procenat se godinama kreće na nivou od oko 20 posto. Što se tiče drugih zemalja regije, procjene su da je ova stopa 30 posto u BiH, te oko 23 posto na Kosovu i Crnoj Gori. U prosjeku, od ukupnog broja radnika na crno, između 16 i 22 posto se odnosi na radnike koji primaju plaću, ali nemaju ugovora dok ostatak otpada na samozaposlene koji nisu prijavili biznis te neplaćene radnike koji su ustvari dio porodice pokretača posla.

Sa izuzetkom Kosova, nezaposlenost se smanjila u čitavoj regiji dostižući u nekim zemljama historijski nizak nivo. Broj nezaposlenih smanjen je za 169.000 u periodu od drugog kvartala 2016. do drugog kvartala 2017. godine. Ovaj trend najizraženiji je bio u slučaju BiH u kojoj je u navedenom periodu nezaposlenost smanjena za 4,9 posto na historijski nizak nivo od 20,5 posto. U izvještaju Svjetske banke se navodi da je ovaj trend posljedica rasta broja zaposlenih i emigracije dijela stanovništva. Od ukupnog broja nezaposlenih, oko 80 posto se odnosi na osobe koje su bez posla 12 mjeseci i više. Osobe koje su nezaposlene duži period u prosjeku su nisko obrazovane, a podaci ukazuju na to da se obrazovanjem smanjuje rizik od dugoročne nezaposlenosti.

U izvještaju se navodi i to da je uzrok dugoročne nezaposlenosti strukturalne prirode, odnosno posljedica je nedostatka vještina, smanjene motivacije za traženje posla kao i doznaka iz dijaspore.

Najvažnija stvar za zaposlene je svakako iznos plaće. Ukoliko se u usporedbi plaća među zemljama regije uzme u obzir paritet kupovne moći, najveće plaće su u BiH i Crnoj Gori. Tako je naprimjer po ovoj računici koja u obzir uzima i cijene pojedinih roba i usluga u zemljama i iznos plaće, najniža bruto plaća na Balkanu u Albaniji i to u iznosu od 774 eura. Istovremeno, u BiH je čak 1.375 eura dok je u Crnoj Gori 1.523 eura. Usporedbe radi, u Austriji je prosječna bruto plaća prilagođena za paritet kupovne moći 2.839 eura što govori da Austrijanci za isti broj radnih sati dobiju plaću od koje mogu kupiti duplo više stvari i usluga nego stanovnici BiH i Crne Gore.

Pri kraju, izvještaj aktivno tretira i gorući problem iseljavanja stanovništva. Navodi se da dugoročno ovaj trend vodi smanjenom rasta BDP-a, a što može jedino biti kompenzirano povećanom produktivnošću postojećih radnika. Dodatno rješenje je i povećanje učešća žena u radnoj snazi te porast prosječne dužine života građana što bi u praksi moglo značiti i da će duže ostati u radnoj snazi.