Bitka za prvog “ljevičara”: Nikšić čini sve da spriječi Komšićev ulazak u Predsjedništvo

Dva kandidata ljevice za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine je znak da od projekta ujedinjenog nastupa tih stranaka ni u 2018. godini nema ništa, smatra potpredsjednik SDP-a Denis Bećirović. Protiv dva kandidata je i njegov stranački predsjednik Nermin Nikšić. On, s druge strane, želi čak tri kandidata za Predsjedništvo na narednim izborima.

Jedan će biti sa prostora entiteta Republika Srpska (RS). Zvat će se, nagovještavaju izvori iz SDP-a, Draško Aćimović i osvojit će, nadaju se, dovoljan broj bošnjačkih glasova iz tog entiteta kako bi omogućio pobjedu Milorada Dodika. Epilog je to sastanka Nikšića i Dodika u Banjoj Luci, na kojeg je predsjednik SDP-a namjenski otputovao kako bi sa kolegom socijaldemokratom iz SNSD-a “razmijenio poglede na aktuelnu političku situaciju”.

Ime drugog kandidata “ujedinjene ljevice”, kako se danas nazivaju ostaci SDP-a iz 2010. godine, je Željko Komšić i bit će kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Samoinicijativno je, bez prethodnih konsultacija sa vlastitom strankom i partnerima iz SDP-a, Komšić istaknuo svoju kandidaturu, što baš i nije oduševilo Nikšića.

Na odgovor se nije dugo čekalo. “Ujedinjena ljevica” će, najavio je Nikšić, na izborima glasačima ponuditi mogućnost da izaberu “najbolji sastav Predsjedništva BiH”, odnosno tri kandidata za tri pozicije u toj instituciji. To u praksi vjerovatno znači da niti jedan član “najboljeg sastava Predsjedništva BiH” neće imati člansku karticu SDP-a, Demokratske fronte ili neke treće političke opcije koja će se u međuvremenu svrstati u okvire “ujedinjene ljevice”. Značit će to i otvorena vrata Predsjedništva BiH za Milorada Dodika i Dragana Čovića.

– Duboko sam svjestan da bilo čija lična ambicija, sujeta, isključivost, neslaganje ili animozitet prema nekome ne smije biti prepreka dogovoru i zajedničkom nastupu demokratskih i građanskih snaga na Općim izborima u Bosni i Hercegovini 2018. godine – napisao je Bećirović u posljednjem saopćenju za javnost.

Kao što Komšićeva kandidatura nije prethodno usaglašena sa partnerima, isti je slučaj i sa Nikšićevim odgovorom sa tri kandidata, što potvrđuju i kritike pojedinih zvaničnika SDP-a. Dio njih broj kandidata za Predsjedništvo BiH vidi kao borbu Komšića i Nikšića za poziciju broj jedan u “ujedinjenoj ljevici”.

– Političke partije i stranke će kontinuirano razgovarati o modelima zajedničkog nastupa na Općim izborima 2018. godine u Bosni i Hercegovini o čemu će se sačiniti poseban sporazum ne isključujući ni Kongres ujedinjenja – stoji u nacrtu deklaracije koju je Komšić prošle godine ponudio stranačkim kolegama.

Preuzeti stranačko liderstvo nakon “kongresa ujedinjenja” SDP-a i Demokratske fronte mnogo je izglednije sa pozicije člana Predsjedništva BiH. Zna to Komšić. Zna i Nikšić pa će učiniti sve da disperzijom glasova spriječi treći Komšićev mandat u Predsjedništvu BiH, što nas dovodi do Bećirovićeve priče o “ambicijama, sujeti, isključivosti, neslaganju i animozitetu” kao preprekama za dogovor.

Zvanična internet stranica SDP-a je u proteklim danima prenijela sve javne istupe svojih članova, od aktivnosti načelnika Gračanice do dijela u kojem Irfan Čengić izigrava ulogu političara, ali ne i ovo saopćenje svog državnog zastupnika i potencijalnog kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda Denisa Bećirovića. Iako uredno promoviraju ostale Bećirovićeve aktivnosti i izjave, ovu su rutinski zaobišli.

Postojeći sukob tradicionalno ambicioznih i sujetnih zvaničnika prepreka su za omasovljavanje ideje o zajedničkom nastupu građanske opcije pa su stranke poput Građanskog saveza ili Naše stranke već od ranije isključile mogućnost predizbornog koaliranja sa SDP-om i Demokratskom frontom. Odnosi se to, naravno, i na podršku potencijalnom “najboljem sastavu Predsjedništva BiH”.

Za razliku od prošlog mandata, kada su sukobi zbog ambicija i sujeta kulminirali nakon izbora 2010. godine i formiranja vlasti, ovaj put su se isti akteri odlučili obračunati i pozicionirati još prije izbora ili, što je još važnije, prije mogućeg “kongresa ujedinjenja” SDP-a i Demokratske fronte.