Tri kandidata za nula pozicija: Zašto (ne)će Nikšić u utrku za Predsjedništvo BiH?

Ujedinjena ljevica cijele Bosne i Hercegovine na narednim izborima želi glasačima ponuditi mogućnost da “izaberu najbolji sastav Predsjedništva Bosne i Hercegovine”.

To u praksi, pojasnio je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, znači da će ljevica ponuditi tri kandidata za tri člana Predsjedništva BiH. Jedan, onaj za člana iz reda hrvatskog naroda, već je sam sebe kandidirao. Ime mu je Željko Komšić i u oktobru će pokušati osvojiti svoj treći mandat u Predsjedništvu BiH. Drugi, onaj iz entiteta Republika Srpska (RS), bi, tvrde upućeni, trebao biti Draško Aćimović.

Najviše upitnika stoji iza pozicije potencijalnog kandidata ljevice za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Dok se u javnosti već spekulira sa čitavim nizom imena, dio vrha SDP-a smatra da bi kandidat ljevice za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda trebao biti upravo predsjednik te stranke Nermin Nikšić. Svoj stav su, prema informacijama Faktora, već pretočili u konkretnu inicijativu, odnosno uvjeravanje Nikšića da prihvati kandidaturu. Time bi SDP prvi put pokazao da je zaista ozbiljan u namjeri da dobije poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.

Nakon rata je SDP u tri navrata imao kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda i sva tri pokušaja su neslavno okončana. Najprije je Sead Avdić ispred Združene liste (SDP BiH, UBSD, HSS, MBO i Republikanci) 1996. godine osvojio 34 puta manji broj glasova od Alije Izetbegovića, a zatim je Alija Behmen 2002. godine osvojio dvostruko manji broj glasova od Sulejmana Tihića. Posljednji u nizu je Bakir Hadžiomerović, koji je 2014. godine imao tri puta manje glasova u odnosu na Bakira Izetbegovića.

Tadašnji lider SDP-a Zlatko Lagumdžija vješto je u svim izbornim ciklusima bježao od utrke za Predsjedništvo BiH. Dok su druge stranke u pravilu za Predsjedništvo isturale ili vođe ili političare iz udarnog stranačkog ešalona, SDP je posezao za drugorazrednim rješenjima.

Hoće li tu praksu nastaviti i Nermin Nikšić? On lično je vjerovatno svjestan da bi se kandidiranjem za Predsjedništvo upustio u bitku koju ne može dobiti, ali su ga njegove stranačke kolege, naročito oni koji se protive ideji o izlasku na izbore sa tri kandidata, ovaj put uhvatili na krivoj nozi.

Nikšićevi unutarstranački oponenti svjesni su da tri kandidata ljevice u prijevodu znače i nula članova Predsjedništva BiH iz tog bloka i da je to ideja, koja osim što vodi SDP u izborni debakl, ide samo na vodu dogovora sa SNSD-om i HDZ-om. Njima bi tri kandidata “ljevice”, koji bi mogli računati mahom na glasove Bošnjaka, otvorila vrata Predsjedništva. Ujedno, u praksi bi se pokazalo da Nikšić ipak ima neki dogovor sa SNSD-om i HDZ-om.

Nikšićeva ideja o tri kandidata ne ide na ruku ni SBB-u, odnosno njihovom kandidatu Fahrudinu Radončiću, koji je lansirajući ideju o drugom krugu izbora pitao gdje bi, da takvo što postoji, 2014. godine otišli glasovi koje su osvojili Emir Suljagić ili Bakir Hadžiomerović. Ti glasovi za kojima od 2014. godine žali Radončić opet će otići negdje drugo, odnosno kandidatu kojeg  u oktobru namjerava politički potrošiti Nikšić.

Aktuelni predsjednik SDP-a je, sudeći prema dosadašnjoj praksi, skloniji sigurnijim varijantama i ne bi da “pogine” u prvim redovima borbe ljevice za glasače. On bi radije poziciju nosioca liste za Federalni parlament, odakle bi mogao ciljati na fotelju federalnog premijera.

Ali i do toga su mu na putu dvije prepreke. Prva su birači i osvajanje dovoljnog broja glasova za izbornu pobjedu. Druga prepreka je nesuđeni budući koalicioni partner SBB i njegova nova ambiciozna zvijezda Adis Arapović, koji također, sudeći po ranijim političkim trgovinama, sanja tu funkciju.

Kandidatura za fotelju u Predsjedništvu Nikšiću, koliko god ona bila udobna, nikako nije po volji. Najprihvatljivija mogućnost za njega je kandidatura nekog niže rangiranog stranačkog zvaničnika, koji bi bio “pušten niz vodu” zarad učešća SDP-a u vlasti sa SNSD-om i HDZ-om BiH nakon izbora 2018. godine. Uostalom, što izmišljati toplu vodu? Dovoljno je slijediti put Zlatka Lagumdžije koji nikada sebi nije dozvolio da kandidaturom za Predsjedništvo doživi izbornu blamažu.