Svetlana Cenić, pravo lice Fahrudina Radončića ili nešto drugo?

Cenić je bila prijedlog SBB-a, a njeno imenovanje su podržali i ministri HDZ-a, dok su ministri iz SDA bili suzdržani, odnosno preglasani prilikom glasanja, zbog njene “kontraverzne uloge u ratu”

Prethodno je dužnosti razriješen Fuad Čibukčić, također SBB-ov kadar. On je na tu poziciju podnio ostavku nakon, kako se nezvanično saznaje, nesuglasica sa šefom stranke Fahrudinom Radončićem.

Svjedočenje u Hagu

Bh. javnosti je poznat detalj iz njenog svjedočenja pred Haškim tribunalom gdje je rekla da Trnopolje nije bilo logor nego “sabirni centar”, u kojem se okupljalo uglavnom muslimansko stanovništvo koje će, kako je navela, “biti transferisano gdje ko hoće”. Ponovila je da je ulaz i izlaz u “sabirni centar” bio slobodan i da je ona vidjela ljude koji su odlazili svojim kućama “da pokupe stvari koje su zaboravili i vraćali se u Trnopolje, izvijestila je tada Sense agency.

Osim toga, Cenić je u ratnom periodu bila saradnica i zločinca Jovana Tintora. Većina Tintorovih suradnika iz tog ratnog vremena presuđena je ili mrtva. Branko Vlačo, Radovan Karadžić ili Momčilo Krajišnik osuđeni su ratni zločinci. No, sa Tintorom su u to doba surađivale neke od osoba koje su i danas dobro poznate ovdašnjoj javnosti. Jedna od njegovih suradnica bila je i Svetlana Cenić. Tokom svjedočenja 2006. godine u haškom Tribunalu, u procesu koji je vođen protiv Momčila Krajišnika, Cenić je do u detalje ispričala šta je radila i čime se bavila tokom rata u BiH.

Krajišnika je, kako je kazala, upoznala 1991. godine. Prevodila je za kadrove SDS-a u Vladi Republike BiH kao i za Klub zastupnika Srpske demokratske stranke (SDS). U predratnim godinama učetvovala je u mirovnim pregovorima u vezi sa tzv. Cutillerovim planom, kasnije i tokom pregovora sa Cyrusom Vanceom. Bila je tada lični prevodilac Momčila Krajišnika. Kazala je da je do 1991. godine radila u Sarajevu kao ekonomski savjetnik jednog britanskog preduzeća. Petnaestog aprila 1992. godine, sa porodicom je iz naselja Grbavica, u kojem je živjela, otišla u Vogošću gdje je ostala sve do kraja jula. Tada odlazi na Pale. Cenić je živjela, kako je kazala, između Vogošče i Ilijaša, odakle joj je baka i gdje je u to vrijeme bila njena cijela porodica, ali je spavala u Vogošći. Tada je odlučila potražiti posao u ovom naselju. Za pomoć se obratila Jovanu Tintoru.

-Pa, u to vrijeme moj prijatelj je bio angažovan kod gospodina Tintora jedno duže vrijeme i gospodina Tintora sam poznavala, tako da sam se prvo obratila njemu, a pogotovo što je… što nisam znala šta će biti sa mojom porodicom koja je bila u Ilijašu – ispričala je Cenić.

Tintor je do rata, objasnila je, bio aktivista SDS i imao svoje firme. Od njega je odlučila tražiti posao.

-Ja pojma nisam imala u to vrijeme uopće šta će biti jer nisam znala ni koliko će to dugo trajati. Rat mi nije bio ni u pameti. I nisam ja ni znala šta tražim, nego sam se jednostavno našla tu između Vogošće da budem blizu svojima i da vidim da… da li će to brzo prestati, da se možemo vratiti kući – svjedočila je.

U jesen 1992. godine, počela je raditi u kancelariji potpredsjednika RS, Nikole Koljevića kao lični asistent. Sa Pala seli u Banju Luku gdje radi kako ekonomski savjetnik 2000. godine. Nakon toga dvije godine radi kao savjetnik potpredsjednika Republike Srpske. Od oktobra 2002. pa do februara 2005. godine postaje savjetnica predsjednika Republike Srpske a 2006. godine postaje i ministrica finansija u Vladi Republike Srpske.

Do danas je bila nezavisna ekonomska analitičarka, a od danas SBB-ova funkcionerka u BH telecomu.